KOGA KONZULTIRATI I KADA

 

Zahvaljujući DEPRI, projektu financiranom od strane Ministarstva zdravlja RH , upoznajemo javnost sa značajkama bolesti depesije te stavljamo naglasak na važnost ranog prepoznavanja simptoma i neophodnu stručnu pomoć oboljelima. U tu svrhu izdvajamo jedan ulomak iz knjige ŽIVJETI S KRONIČNOM BOLEŠĆU, u izdranju Zdravog grada, koju potpisuju dugogodišnji suradnik i prijatelj udruge prof. dr. sc. Ivan Urlić te predsjednica udruge Zdravi grad Izv.prof. dr. sc. Andrea Russo.

Poznato je da je bolje spriječiti nego liječiti. Kada opazite neku promjenu u svom organizmu, bilo u tjelesnom ili emocionalnom smislu, koja postaje izvor vaše zabrinutosti, pazite koga pitate za savjet! Naime, savjet može proširiti vaše razumijevanje uočene promjene, može vas umiriti, ali i uznemiriti. Situacije iz života govorit će u prilog nekog od navedenih stavova. Za što se odlučiti?
Od ključne je važnosti:
–  profesionalna razina savjeta i
povjerenje u onoga koji daje savjete.
Kad je nekome potrebno liječenje, svatko se nalazi pred izborom, ovisno o tome vjeruje li u stavove i mogućnosti službene medicine ili se u sumnji i strahu okreće tradicionalnim i alternativnim načinima liječenja. To je izbor svake osobe pojedinačno. Rješavanje te dvojbe ovisi o tome koliko oboljela osoba vjeruje medicinskim načinima dijagnosticiranja i liječenja, koliko cijeni tradicionalna vjerovanja u određene „narodne lijekove“ i iskustva s njima, ili je više okrenuta tradicionalnim lječidbenim metodama, često proizišlim iz drugih kultura. Za svaki od navedenih pristupa naći će se trajni ili privremeni uspjesi u liječenju koji se pripisuju nekoj od tih metoda ili nekom lijeku, travi, čajevima ili načinu prehrane. Kome vjerovati? Za mnoge odluka često nije jednostavna. Strah od bolesti, pogoršanja zdravstvenog stanja i smrti predstavlja velikog i trajnog progonitelja u mislima, osjećajima i stvarnosti svakodnevnog življenja. Zbog toga uopće nije jednostavno pitanje kome vjerovati, a možda i do kada. U slučaju nepovoljnog razvoja zdravstvenog problema, povjerenje u liječnika ili određenu metodu lako se poljulja. Često se traži drugo mišljenje, što ponekad zahtijeva i ponovnu djelomičnu ili potpunu obradu pacijenta. Danas je gotovo pravilo da se informacije traže na internetu. U tim slučajevima podaci na koje se nailazi često postaju izvor zabrinutosti, pa i panike. Korisna je strana informiranja preko interneta širenje informiranosti. S druge strane, laičko čitanje pojedinih primjedbi i upozorenja može pridonijeti depresivnim i paničnim anksioznim reakcijama. O tome treba voditi računa, jer jake emocionalne reakcije, osobito strahovi i tjeskobe, mogu iskriviti poruku koju informacija daje medicinskim jezikom.
Nemojmo zaboraviti staru narodnu mudrost da su u strahu velike oči. Za efikasno razmišljanje o ugroženosti zdravlja potreban je sabran pristup i racionalno razmišljanje, uvijek uzimajući u obzir emocionalnu stranu osobe. Svatko doživljava sebe i svijet oko sebe na sebi svojstven način, koji trebamo upoznati da bismo mogli doprijeti do unutarnjeg razumijevanja i prihvaćanja zdravstveno ugrožene osobe.